Verdammt ich lieb dich

subota, 16.02.2008.

Navika...

Opet si me zajebao...preslo ti u naviku.
Lagala bi kad bih rekla da nisam i ja navikla, svaki put nesto obecas kazem samoj sebi da to nece biti tako ali to me ne sprijeci da se nastavim nadati, nazalost...
Ipak koliko god mi puta uradio isto i koliko god ja znala unaprijed sta ce biti, svaki put boli kao da je prvi! U ovom trenutku isto tako znam sta ce se desiti. Doci ces, praviti se kao da ti je stalo, ljutit ces se, zanovijetati, galamiti i naposljetku cu ti oprostiti...preslo nam u naviku.
Ali znam ja dobro da me lazes, iznova i na isti nacin. Znam da ti nije stalo, da me ne volis, znam da si se stidio reci da te ja cekam...Znam sve, nisam mala ja. Znam da svaki put kad kazes 'izvini' samo napises jer mislis da treba tako, ali ti cak ne znas ni znacenje te rijeci... Jedino sto ne znam je, zasto te nakon svega toga ja i dalje volim. Pregazio si mi srce bezbroj puta, povrijedio me, odbacio me, uradio sve sto si mogao, a ja sam ti svaki put presla preko toga kao da se nije ni desilo. Igras se sa mnom, znas da mozes da radis sta te volja, da me vrtis kako hoces i iskoristavas to.
A ja budala, volim te kao i prije... preslo mi u naviku...

Zasto kazes 'volim te' ako tako ne mislis
pozlit ce mi sigurno ako tako nastavis...
Trcim do kupatila,vodu pustam najjace
Da kojim cudom ne cujes
Kad za tobom zaplacem

Postedi me ,i nemoj da se igras s tim...
Jer ne treba mi puno da ti oprostim...

luv'ya 4ever

- 00:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #