Verdammt ich lieb dich

nedjelja, 01.06.2008.

A ljuBaV sAm ZvaLa iMenOm tVoJiM

'Zapisano je u vremenu da smo mnogo jaki bili, a gdje bi nam bio kraj da smo se za ljubav borili..."

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Ne mogu vjerovati da je sve gotovo... Ne mogu vjerovati da me vise nikad nece poljubiti, zagrliti... Odbijam vjerovati da ga vise nikad necu cekati pored one stare prodavnice cipela, skrivajuci se od kise dok mi srce tuce ubrzano, a pogled prazan poput cashe sve do casa kad se on pojavi u daljini.
Ovo je sve san iz kojeg cu se probuditi, nesto ovako ogavno se ne desava meni...Ne to jednostavno ne moze biti...
Sada sama zivim, nekako tuzno i glupo, sve besmisleno... Ljudi me svako malo pocaste pitanjem volim li ga jos... Kako do vraga da ja to znam... Nekad sam sigurna da ga ne volim, da je istruli dio mog zivota, a nekad osjecam da ne mogu disati ako nije tu... Voljela bih se opredjeliti za jedno, ali ne ide...
Ako ga ne volim, zasto me boli? U zadnje vrijeme samo to osjecam, tu neku podmuklu bol koja izjeda ivice mene same i ne trudi se doci do moje srzi jer zna da je on odnio srz sa sobom...
Nakon svega osjecam jos samo tu bol i ponekad ne znam je li bol prouzrokovana ljubavlju ili ljubav bolju... Bojim se vjerovali ili ne, bojim se ne voljeti njega jer to sma radila od kako znam, za sebe... On je sastavni dio mene...
U glavi mi nice pomisao o drugom, ali ne moze da se uklopi, ne zna da se snadje. Pomisao o njegovu povratku je stalno tu, suprostavljena mom ponosu koji je nadjacava...
Tvoja ravnodusnot i onaj pogled koji mi ubija svaku vjeru i nadu brise u meni ono sto niko nikada nije mogao izbrisati, tu ljubav prema tebi DJAVOLE...


'Djavole ne gledaj me tako ne... Djavole idi i ne trazi me...Ako minut ostanes svojoj kuci vodi me...'

- 00:05 - Komentari (2) - Isprintaj - #