Verdammt ich lieb dich

utorak, 20.05.2008.

dViJe DusE sTo naM je BoG poVjerIO, tI Si i tO iZneVjeRiO

Nisam se dugo javljala i sama sam svjesna toga, ali Boze moj imala sam opravdan razlog.

Recimo da sam ostala bez vaznog dijela svog zivota, bez svojih snova, svojih nada, vjere, svoje ljubavi bez koje nisam navikla da zivim...
Bas kad nam je bilo najljepse, kad smo se zaljubili tj kad se on zaljubio, kad je postalo tako lijepo da ljepse nije moglo biti u roku jedne sedmice sve se srucilo u provaliju. Nije mi jasno, zasto, zbog cega, kako i mislim da mi on to nikada nece ni razjasniti.
Sve sto znam je da mi je dosao sa jednim lijepim velikim osmijehom i rekao kako izmedju nas sve ne stima, kako se ne moze navici na mene i kako bi najbolje bilo da ne idemo dalje zajedno vec budemo prijatelji.
Gledao je u mene tako radostan, sa smjeskom i ocima koje su bile tako opustene kao da su taj trenutak jedva cekale. Nakon sto je svoj posao obavio, iscupao mi srce, zgazio ga pa me natjerao da se nasmijem, zagrlio me i postavio se kao da nam se nikad nista bolje nije moglo desiti.

Ipak niko me ne moze uvjeriti da me nije volio pa makar samo jedan dan, niko mi ne moze reci drugacije... Volio me, bio je moj, disao je za mene, jedan trenutak bio je tu srcem.
Bas kao sto me niko ne moze uvjeriti da me nije volio tako mi niko ne moze razjasniti zasto se sve pokvarilo u roku jedne sedmice, kako je mogao da mi kaze da je zaljubljen u mene jako, a druge sedmice taj isti dan ignorirati me sasvim...
Ne to jednostavno ne moze biti, ali bilo je i tako je kako je.
On bi mi sve mogao razjasniti, ali on to nece i meni ne ostaje nista nego da se pomirim sa situacijom i pustim svom ponosu da me preplavi. Odglumit cu da me ne boli, nabacit cu osmijeh i tako iz dana u dan. Jednom moja laz postat ce istinom...
luv'ya 4ever
- 19:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #